Na službenim stranicama CHARIS-a, organizacije s vatikanskim pontifikalnim pravom koja okuplja dvije postojeće papinske organizacije u karizmatskoj obnovi Crkve, a to su ICCRS – Međunarodna služba katoličke karizmatske obnove u Vatikanu i Katoličko bratstvo, objavljen je tekst predavanja kardinala Kevina Farrella, prefekta Dikasterija za laike, obitelj i život. Kardinal Kevin u svom obraćanju voditeljima katoličke karizmatske obnove govorio je o ulozi i važnosti iste za Crkvu, ali i o Papinoj viziji CHARIS-a. U nastavku možete pročitati što je kardinal Farrell rekao.
“Kada govorimo o počecima CHARIS-a, prvo što treba istaknuti je da ideja dolazi od pape Franje osobno. Mislim da je iznenadio gotovo sve kada je 2015. godine pisao predsjednicima ICCRS-a i Katoličkog bratstva tražeći od njih da razmisle od prednostima formiranja jedinstvene službe za Katoličku karizmatsku obnovu diljem svijeta, i kasnije, u drugome pismu, tražeći od njih da se aktivno uključe u proces koji je doveo do osnivanja CHARIS-a.
Mislim da nam je svima jasno da glavni cilj Svetoga Oca nije bio organizacijski, nego pastoralni. On je poput dobroga pastira pratio proces od prvoga dana. Mogu vam reći da me je tijekom tri godine, koliko je trajao proces osnivanja CHARIS-a, Sveti Otac često pitao za novosti u napretku toga projekta.”
Posebno vrijeme u povijesti Katoličke karizmatske obnove
Pisma pape Franje vezana za CHARIS jasno govore da je svjedočanstvo koje Karizmatska obnova daje Crkvi učinkovitije kada je to svjedočanstvo jedinstva i služenja, te da oni koji su voditelji trebaju težiti tome, i da je nužno osnažiti jedinstvo u Međunarodnoj karizmatskoj obnovi. Također, naglašava da se trenutno nalazimo u posebnome razdoblju u povijesti Katoličke karizmatske obnove, nakon pedeset godina postojanja, te da je pravo vrijeme da sagledamo stvar i iskreno razmislimo o tome kako najbolje služiti Gospodinu i Njegovoj Crkvi.
Ne treba nas čuditi što Sveti Otac ima vrlo konkretne ideje o ulozi Katoličke karizmatske obnove, jer je i sam objasnio kako je, još kao biskup, postupno počeo cijeniti rast u autentičnom kršćanskom životu koji donosi krštenje u Duhu Svetomu; te da je pri kraju svoje službe kao nadbiskup Buenos Airesa bio i delegat Katoličke karizmatske obnove u Argentinskoj biskupskoj konferenciji. Vizija koju papa Franjo postavlja Katoličkoj karizmatskoj obnovi i zadaci koje daje voditeljima i članovima način je kako Papa djeluje u karizmi sv. Petra i kako nastoji ispuniti svoje poslanje pastira za cijelu Crkvu.
Ono što Papa traži od Katoličke karizmatske obnove danas i u budućnosti je da se shvaća pastoralnim oruđem u službi Petrova nasljednika. To znači da moramo, u dubokoj poslušnosti, shvatiti da Katolička karizmatska obnova ne pripada njezinim članovima nego – Crkvi. To nas možda iznenađuje: ipak Obnova nije nastala na prijedlog biskupa ili Pape. Karizmatska obnova zaista je rasla odozdo prema gore, od osobe do osobe, kroz niz privatnih inicijativa pokrenutih Duhom, kao šumski požar gonjen snažnim vjetrom.
To je ispunjenje Isusove želje: Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! (Lk 12, 49). Ipak, to je često način na koji Duh pokreće Crkvu: mijenjajući živote ljudi kroz osobni susret s Njime, prisiljavajući pastire da to primijete – da razlučuju i da potvrde prisutnost Duha te potaknu Njegovo božansko djelovanje. Primjeri za to postoje kroz cijelu povijest Crkve.
Dovoljno je da pogledamo na život Franje Asiškoga, laika koji je dopustio Bogu da oblikuje njegov život i tako zapali iskru duhovne obnove Crkve čiji su plodovi vidljivi i danas. Uistinu, kada papa Franjo govori o Katoličkoj karizmatskoj obnovi kao struji milosti, podsjeća nas kako je, tada još kardinal, Ratzinger govorio o daru koji je darovan Crkvi po poslušnosti Franje Asiškoga. Da, postoje franjevački redovi i zajednice, ali postoji određena duhovna struja koja ih obuzima, nadilazi i postaje baštinom za cijelu Crkvu. Na isti način, Katolička karizmatska obnova rodila je određene zajednice i institute, ali ova struja milosti ih nadilazi i ne pripada ni jednoj od njih.
Papa Franjo poziva, dakle, Obnovu da uđe u još dublju crkvenu zrelost u pogledu njezina identiteta i poslanja, a CHARIS je oruđe dano za službu u tome procesu sazrijevanja. Katolička karizmatska obnova, zbog svoga crkvenoga identiteta, prima potvrdu svoga identiteta od pastira Crkve.
Postupno sazrijevanje Katoličke karizmatske obnove i njezina crkvenog identiteta jest nešto što su svi pape, koji su poznavali Obnovu, poticali i pratili.
Sveti Pavao VI: Katolička karizmatska obnova je prilika za Crkvu i za svijet
Sveti Pavao VI., obraćajući se Međunarodnom karizmatskom kongresu u Rimu 1975. godine, predstavio je autentično crkveno razlučivanje kada je potvrdio Katoličku karizmatsku obnovu kao priliku za Crkvu i za svijet, te je istaknuo tri načela razlučivanja koja navodi sv. Pavao potičući: Sve provjeravajte: dobro zadržite (1 Sol 5, 21).
Načela su ova:
- vjernost autentičnom nauku vjere – ako nešto proturječi vjeri, ne dolazi od Duha
- davanje prednosti višim darovima – viši darovi su oni za službu općem dobru
- potraga za milosrđem – jer samo ljubav povezuje sve darove i usavršava ih (Kol 3, 14)
Sveti Ivan Pavao II: Iskorače u veću crkvenu zrelost
Kada je sveti Ivan Pavao II. govorio sudionicima Četvrte međunarodne konferencije za voditelje 1981. godine, ponovio je ova načela kao temeljna načela za one koji vode Katoličku karizmatsku obnovu, napominjući kako su, od 1975. godine, voditelji Obnove već razvili proširenu crkvenu viziji i (…) trudili se da ta vizija postane stvarnost za one koji su povjereni njihovu vodstvu.
Također, sveti Ivan Pavao II. je, tijekom Velikog Jubileja 2000. godine, u poruci Svjetskom susretu Katoličke karizmatske obnove, pozvao na Karizmatsku obnovu – i posebno potaknuo zajednice unutar Obnove – da iskorače u veću crkvenu zrelost te je zadužio međunarodno vodstvo da pomaže u daljnjem razvoju ove crkvene svijesti.
Papa Benedikt XVI.: Prihvatite snagu Duha Svetoga i djelujete ponizno u darovima za opće dobro
Kada je papa Benedikt XVI. govorio na skupu Katoličke karizmatske obnove uoči Duhova 2012. godine, pozvao ih je da prihvate snagu Duha Svetoga kako bi rasli u povjerenju i predanju Njegovoj volji,u vjernosti našemu pozivu i u predanosti da postanu odrasli u vjeri, nadi i ljubavi (…) zreli i odgovorni (…) maleni, ponizni sluge pred Bogom. Za takvu zrelost on je istaknuo važnost poniznog i bezuvjetnog djelovanja u darovima za opće dobro, gradeći čvrsto na stijeni Riječi Božje (MT 7, 24-25), vođeni u svemu poslušnosti prema učiteljstvu Crkve.
Očigledno, ovaj put prema crkvenoj zrelosti, kako je potvrdio papa Franjo, ulazi u novu fazu, a CHARIS je oruđe u službi toga koje je Sveti Otac želio. Tijekom Zlatnoga jubileja 2017. godine, navečer na Circus Maximusu Sveti nas je Otac sve pozvao: Želim vam vrijeme razmišljanja, prisjećanja na vaše podrijetlo; vrijeme da ostavite za sobom sve što na njega dodano i da načinite radosnu dobrodošlicu djelovanju Duha Svetoga.
Obnova je danas duhovna sila koja prožima živote milijuna ljudi kroz njihova osobna iskustva krštenja u Duhu Svetomu i izljeva Duha Svetoga. Kao bilo koji organizirani oblik apostolata, Obnova ima zadatke i poslanja koja nadilaze autonomiju vjernika koji se organiziraju evangelizirajući i tražeći svetost. Katolička karizmatska obnova, u tom smislu, prima svoje poslanje od Crkve. Na vrlo specifičan način, Sveti Otac papa Franjo je taj koji, u naše vrijeme, daje jasne naznake koje je poslanje Obnove. Upravo je zbog crkvenog poslanja koje Katolička karizmatska obnova ima papa Franjo potaknuo na osnivanje CHARIS-a.
Koje je onda to poslanje?
Sveti je Otac rekao Katoličkoj karizmatskoj obnovi da cijela Crkva treba njezinu pomoć kako bi živjela Evanđelje. Kada se Sveti Otac obraća Katoličkoj karizmatskoj obnovi on se obraća istovremeno svakoj osobi koja je dio te struje milosti, kao i svima onima koji služe na funkciji voditelja, jer su svi odgovorni – svatko prema svojoj situaciji i ulozi – za to kako Obnova služi Crkvi.
CHARIS bi trebao služiti svim tim pojedincima i grupama, kako bi im pomogao odgovoriti na ova očekivanja:
- Sveti Otac očekuje trajna osobna obraćenja Isusovoj ljubavi, svjedočanstva života utemeljenih u Evanđelju.
Za ova osobna obraćenja trebamo primijetiti da potječu iz iskustva krštenja u Duhu Svetome i iskustva osobnog susreta s Kristom. Svi znamo da se prianjanje uz Evanđelje ne odnosi samo na moralni napor poslušnost nego prije svega na volju da se, opet i ponovno, izabere učeništvo.
- Sveti Otac očekuje da ćemo sa svim ljudima u Crkvi dijeliti milost krštenja u Duhu Svetome.
- Očekuje da ćemo evangelizirati koristeći Riječ Božju kako bismo proklamirali da je Isus Gospodin i da je Njegova ljubav za sve ljude.
Već smo spomenuli podsjetnik pape Benedikta iz 2012. godine da gradnja kuće na stijeni koja je Riječ Božja (Mt 7, 24-25) zahtijeva poslušnost učiteljstvu Crkve. Ide dalje kada govori, na istome skupu: Potrebno je dakle formirati savjest u svjetlu Božje Riječi i tako dati čvrstoću i istinsku zrelost; iz Riječi Božje svaki crkveni i ljudski projekt vuče značenje i poticaj, također za izgradnju zemaljskoga grada (Ps 127, 1).Duše institucija trebaju biti obnovljene, a povijest treba biti plodna za sjeme novoga života.
Tijekom Velikoga jubileja 2000. godine, sv. Ivan Pavao II. potaknuo je Karizmatsku obnovu: Uvijek tražite Krista! Tražite Ga u meditaciji Riječi Božje, tražite Ga u sakramentima, u molitvi, tražite Ga u svjedočanstvu vaše braće i sestara. U svome pozivu da vratimo onome temeljnome što je Obnova primila, papa Franjo potiče nas da ponovno otkrijemo Riječ Božju kao svoju prvu ljubav. U ranim danima, govorili su da vi karizmatici uvijek sa sobom nosite Bibliju, Novi zavjet (…) Nosite li to i danas? (…) Ako ne, vratite se toj prvoj ljubavi.
- On očekuje od nas da budemo ljudi molitve i slavljenja.
- On očekuje da budemo bliski siromašnima i potrebitima.
Papa Franjo potiče Obnovu da ostane bliska siromasima. Kaže: U njihovu tijelu dotaknut ćete ranjeno Tijelo Kristovo. Iako je to njegovo inzistiranje iznenadilo neke, taj je zahtjev oduvijek prisutan u očekivanjima papa od Katoličke karizmatske obnove. 1975. godine sveti je Pavao VI. rekao: Ne postoje ograničenja izazovima ljubavi: siromašni, potrebiti, potlačeni i patnici diljem svijeta, ali i u vašoj blizini, vape za vama, kao braći i sestrama u Kristu, moleći za dokaz vaše ljubavi, moleći za Riječ Božju, moleći za kruh, moleći za život. Sveti Ivan Pavao II. je 2000. godine rekao: Služite Kristu u onima koji su vam blizu, služite Mu u siromašnima, služite Mu u potrebama Crkve. Budite posve vođeni Duhom! Ljubite Crkvu. U ljubavi prema siromašnima i previjanju njihovih ranjenih tijela, ljubimo Krista. Nadalje, ako smo poslušni Duhu Svetomu, možemo ovim konkretnim gestama dati dublje značenje – bit će to geste ljubavi prema Crkvi. Na susretu na Circus Maximusu tijekom Zlatnoga jubileja, papa Franjo podsjetio nas je na svjedočanstvo prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu, da među njima nitko nije oskudijevao (Dj 4, 34) i da je krštenje u Duhu, slavljenje i služenje braći i sestrama nerazdvojivo povezano.
- Sveti Otac očekuje od nas svjedočanstvo duhovnoga ekumenizma, kao nešto što dugujemo našoj braći i sestrama u drugim crkvama i crkvenim zajednicama.
U Circus Maximusu papa Franjo identificirao je Katoličku karizmatsku obnovu kao instrument u ekumenskim naporima Crkve. Znak je Božje providnosti da se ista obnova iskustva Pedesetnice pojavila u svim crkvama i crkvenim zajednicama. To je dakle zajedničko duhovno iskustvo u karizmatskoj obnovi za kršćane svih denominacija. Karizmatska obnova je djelo Providnosti kao iskustvo koje ujedinjuje kršćane: rođeno je kao nešto ekumensko. U sazrijevanju u svome crkvenom identitetu, Katoličku je karizmatsku obnovu papa Franjo pozvao da sudjeluje u njegovomzadatku, kao Petrova nasljednika, da pomiri kršćanske crkve i zajednice da svi budu jedno. Iste večeri, vlč. Cantalamessa podsjetio nas je da ovaj ekumenski put ljubav može početi odmah: svaka osoba može s time početi sada. Istovremeno, nastavio je, zajedničko duhovno iskustvo kršćana u Karizmatskoj obnovi pruža kontekst u kojem braća i sestre koji dijele isti Duh teže govoriti istinu u ljubavi u pitanjima koja nas razdvajaju i na taj način streme prema kršćanskom jedinstvu. Jasno je da, s papom Franjom koji uključuje Katoličku karizmatsku obnovu u ovaj institucionalni ekumenski napor, postoji određena odgovornost na CHARIS-u da promiče, razabire i pomaže oblikovati način na koji Obnova sudjeluje u tome. Kako je sveti Ivan Pavao II. već rekao 1981. godine: Imajmo povjerenja da će, ako se predamo djelovanju istinske obnove u Duhu, taj isti Duh Sveti osvijetliti strategiju za ekumenizam koji će ostvariti našu naduda svi budu jedno u Kristu.
- Sveti Otac očekuje od nas da tražimo i njegujemo jedinstvo unutar Katoličke karizmatske obnove jer je tako jedinstvo znak Duha.
CHARIS će pratiti Obnovu dok moli i nastoji dopustiti da se Duh Sveti ponovno spusti, kao na novu Pedesetnicu. Da parafraziram papu Franju na nedjelju Pedesetnice 2017. godine: Duh počiva na svakoj osobi i sve ih okuplja u zajedništvu, dajući nove darove svakome, okupljajući ih u jedinstvu, isti Duh stvara jedinstvo i različitost. Upravo u toj logici CHARIS će služiti Katoličkoj karizmatskoj obnovi, služit će svim izrazima Obnove, dajući potporu, pružajući obuku i formacije, pomažući u razlučivanju, potičući misije i pomažući onima koji služe na svim razinama kako bi se izbjegle stalne kušnje traženja različitosti bez jedinstva i traženja jedinstva bez različitosti.
CHARIS će tražiti načine kako potaknuti sve dionike milosti krštenja u Duhu Svetome da prihvate svoju osobnu odgovornost kao muškarci i žene zajedništva, gdje obnovljeno iskustvo oprosta primljenog i oprosta udijeljenog čini srca novima te nas izgrađuje u nove ljude spremne služiti Gospodinu. Kao što je Ezekiel prorokovao: Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. (…) i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog (Ez 36, 26-28).
Savjet voditeljima
Molim, dopustite mi da završim s nekim prijedlozima posebno za one među vama koji su voditelji u Katoličkoj karizmatskoj obnovi. Posudio sam nekoliko točaka od svetog Ivana Pavla II. kada je govorio ljudima poput vas 1981. godine, da nam pomognu razumjeti kako je, unutar CHARIS-a, svatko od nas pozvan biti sluga.
Prvo, Uloga voditelja je, prije svega, dati primjer molitve (…) s pouzdanom nadom, uz pažljivu brigu, na voditelju je osigurati da oni koji traži duhovnu obnovu mogu upoznati i iskusiti mnogostruku Crkvenu baštinu molitvenog života.
Drugo, morate brinuti da pružite čvrstu hranu za duhovnu brigu lomeći kruh istinskoga nauka. Ljubav prema otkrivenoj Riječi Božjoj, zapisanoj pod vodstvom Duha Svetoga, zalog je vaše želje da čvrsto stojite u Evanđelju koje propovijedaju apostoli. (…) Pazite, dakle, da kao voditelj tražite teološku formaciju osmišljenu tako da vi, i svi oni koji ovise o vašem vodstvu, imate zrelo i potpuno razumijevanje Božje Riječi.Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! (Kol 3, 16-17).
Treće, kao voditelji u Obnovi, morate preuzeti inicijativu u izgradnji veza povjerenja i suradnje s biskupima koji imaju pastoralnu odgovornost u Božjoj providnosti za vođenje cijeloga Tijela Kristova, uključujući Karizmatsku obnovu. Čak i ako ne dijele s vama oblike molitve koje smatrate silno obogaćujućima, oni će primiti u srce vašu želju za duhovnom obnovom – i osobnom i cijele Crkve.
Molim dopustite mi još jednu, zadnju misao.
Preispitivanje onoga što smo do sada primili i gledanje u ono što treba biti učinjeno u budućnosti traži od nas planiranje nove generacije voditelja. Jedna od funkcija dobroga vodstva je sposobnost planiranja vremena kada drugi trebaju doći do izražaja, a mi se, kao prethodnik Ivan Krstitelj, trebamo umanjiti i ustupiti mjesto (Iv 3, 30). U Crkvi, to je zahtjev dobroga zdravlja i upravo zato Status CHARIS-a uključuje jasne smjernice o obnovi naših voditeljskih timova. U apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium, papa Franjo govorio o raznim iskušenjima među onima koji služe u Crkvi. Između ostaloga, govori o izazovu pružanja mladim ljudima osjećaja pripadanja našim zajednicama i strukturama. Napominje da Duh Sveti osvjetljava nove putove kako bi ispunio njihova očekivanja i njihovu potragu za dubokom duhovnošću, pa se izazov za Katoličku karizmatsku obnovu sastoji u tome da od svojih zajednica naprave mjesta koja će dopustiti mladim ljudima da nas vode naprijed u svetosti i poslanju.
Zaključak
U mojim se današnjim razmišljanjima malo spominje Marija, ali kada govorimo o životu u Duhu Svetome one je rijetko daleko. Moja molitva za sve nas je da učimo od nje, ove i svake iduće Pedesetnice, kako bolje primiti Duha Svetoga i postati učenici. Naposljetku, upravo je to razlog za postojanje CHARIS-a.
