Marko Blagović tajnik ODS-a i voditelj zajednice Božja pobjeda bio je u rujnu 2013 godine na formaciji za voditelje ICCRS-a.
Susreo sam se sa brojnim voditeljima Obnove i vidio ljepotu i širinu Obnove u svijetu, slušao brojna nevjerojatna svjedočanstva i predavanja, te iznova se zapalio za Obnovu u Duhu i na neki novi način doživio novi izljev Duha Svetoga i na neki način se ponovo rodio s novim žarom i novim poticajima.
Tema je Identitet Obnove u Duhu Svetom, identitet naš; tko smo mi?
Mislim da je to vrlo bitno pitanje.
Čitajući knjigu postanka odjekuje pitanje tko je to čovjek, kamo ide taj čovjek, čemu čezne.
Ako znamo tko smo i kamo idemo; tj. da smo ljudi stvoreni na sliku Božju, da smo djeca Oca nebeskog, da smo stvoreni za kraljevstvo Božje i za vječnost, onda ćemo znati kako ćemo ovaj sadašnji trenutak oblikovati.
Ako ne znaš tko si i gdje ideš onda ti je ovaj trenutak tako relativan. Mislim da je to uzrok ovog velikog i silnog relavitizma u današnjem svijetu. Ljudi ne znaju tko su i ne znaju da život počinje začećem, ne znaju da su i živi, da li ima nešto iza smrti i tada postaje sve relativno i zbog toga ljudi odlučuju kako će živjeti ovaj sadašnji trenutak.
Primijenimo sada ovo na naš pokret: ako ne znamo tko smo kao pokret i ako ne znamo našu povijest, ako ne znamo kako izgleda naš pokret u živo, kako funkcionira onda ne znamo kako ćemo oblikovati sadašnji trenutak, onda ćemo mi kao različite zajednice misliti ovo je dobro ili nije… i zbog toga nećemo činiti najbolje stvari koje bi trebali činiti.
Povijest i sadašnjost pokreta Obnove u Duhu
Svi znamo koliko je pokret Obnove u Duhu u svijetu velik, najnovije brojke govore oko 140 milijuna ljudi koji su imali iskustvo novoga života, obraćenja, izljeva Duha Svetoga. Zanimljivo je da mi često govorimo o našem pokretu, ali mi nismo klasičan pokret. Kardinal Suenens je rekao da ako mi kažemo da je Obnova klasičan pokret onda smo totalno promašili njegovu narav, njezinu bit. Karizmatska Obnova je puno šire od toga i to ne znači da je ona vrjednija od bilo kojeg drugog pokreta ili zato što se mi ovdje okupljamo da smo vrjedniji od drugih. Međutim postoji razlika jer naša Obnova u Duhu bi se više mogla nazvati gibanje, ona jest u istinu pokret Duha i kao takav Duh Sveti je onaj koji ju je osnovao. Ne postoji ljudska osoba koja je Obnovu osnovala, dok drugih pokreta postoji osoba koja je nadahnuta Duhom Svetim osnovala pokret.
Ne postoji neki jedinstveni način kako netko postaje član Obnove, ne postoji neka jedinstvena hijerarhija. Toliko različitih stvarnosti u pokretu Obnove u cijelom svijetu, od pokreta mladih ili da postoji cijeli pokret Obnove u Brazilu koji su uključeni u politiku, koji imaju seminare i rade kako bi nosili Krista živoga i uskrslog u političke krugove. Postoji u Indiji 40 duhovnih centara kao što mi imamo Tabor, na koji dolazi 25000 ljudi koji susreću Krista, koji se međusobno susreću i koji se obnavljaju i mijenjaju. Sve te realnosti su dio pokreta Obnove u cijelom svijetu. Nisu pod jednim krovom i nemaju jednu jedinstvenu strukturu. Nikad ne smijemo dozvoliti da pokret Obnova postane jedna tvrda birokratska, strukturirana organizacija. To ne znači da je struktura loša i ona mora postojati, jer Bog nije Bog nereda i kaosa, već je Bog reda i mira. Pokret Obnove nema strukture kao drugi pokreti, već postoji jedna širina i ljepota različitost.
Karakteristike pokreta Obnove u Duhu
IZLJEV DUHA SVETOGA
Zbog toga se često postavlja pitanje kako ćemo mi sad i što je to što nas ujedinjuje i što nas to spaja, ako postoji toliko različitosti u svijetu, toliko različitih načina služenja, slavljenja i svaka zajednica ima svoju neku posebnost. Po čemu smo mi dio nekog pokreta u širem smislu, što je to?
Vraćamo se i dolazimo na srce i dušu našeg pokreta: To je novi izljev Duha svetoga! (krštenje u Duhu Svetom)
Srce i duša pokreta Obnove je novi izljev Duha Svetoga, neki zovu novo rođenje, ili osobna pedesetnica. To je na neki način „ulazna“ karta u ovaj pokret i mi nismo vlasnici toga. Mi ne možemo nikoga upisati u pokret Obnove, jer Duh Sveti djeluje kome hoće i kako hoće. Ako promatramo cijelo 20 stoljeće ono je prozvano stoljeće Duha Svetoga.
1897 godine papa Leon 13 izdao je encikliku o Duhu Svetom i nakon toga je zazvao Duha Svetoga i posvetio Crkvu iznova Duhu Svetom i posvetio cijelo ovo stoljeće Duhu Svetom. Prvo se dogodilo veliko buđenje u protestantskim krugovima, da bi se 1967 godine dogodio taj novi izljev Duha Svetoga, nova pedesetnica u Crkvi u Americi, na sveučilištu Duquesne – Pittsburg među studentima. Nakon toga se kao vatrena stihija počela Obnova širiti po cijelom svijetu i to ne zaustavljivo u svim kulturama, preko 200 zemalja.
Sve je počelo od obnovljenog iskustva pedesetnice, gdje su ti mladi studenti predali život Isusu, izgovorili jednu jednostavnu molitvu iz dubine srca. Prije toga su kao grupa razmatrali što se dogodilo na pedesetnici, što se dogodilo na dan kad je rođena crkva, kako to da su apostoli činili takva čudesa, kako to da su imali takav žar za evangelizaciju, kako to da su bili spremni dati svoje živote. Što se to dogodilo i gdje je to danas jer to više ne viđamo.
Novi izljev Duha Svetoga ili krštenje u Duhu Svetom ono za čim trebamo srcem čeznuti, srcem vapiti da nas Duh Sveti obnovi i to jedino Duh Sveti može učiniti. Jedini nas On može obnoviti. Ono što je dao prvoj crkvi
Kad pogledamo prva stoljeća naše crkve, vidimo da je bila najnormalnija stvar da onaj koji je bio kršćanin da čini čudesa, da je predan, da nije mlak kršćanin, da nije tradicionalist, da ide samo nedjeljom na misu. Kroz povijest kroz razna događanja i devijacije to se počelo ugušivati i ta čudesa i pokreti su bili viđeni kroz živote svetaca i svetih duša.
U 20 stoljeću dolazi u pokretu Obnove u Duhu dolazi do novog izljeva Duha Svetoga, gdje je obnovljeno iskustvo pedesetnice i ljudi koji su to iskusili, kao što i mi danas ovdje svjedočimo da smo vidjeli Boga na jedan novi način, da smo ga doživljeli kao bliskog Boga, kao osobnog Boga, da je Isus živ i da je ovdje prisutan, da je uistinu umro za mene, da ga prihvaćamo kao svog spasitelja i on nije tamo neka priča ili ideologija, nekakva ideja, već je On živ, on je osoban Bog, a sve to zahvaljujući Duhu Svetom kojeg smo primili svi u sakramentima i u krštenju i u krizmi. Ali kao da taj Duh Sveti spava u nama, kao da smo ga stavili kavez, U tom događaju kada se osoba predaje Duhu Svetom, on se na nas izljeva, on postaje živ, on nam donosi Isusa, on nam daje da iskusimo ljubav Očevu koja je po njemu izlivena u našim srcima. To je jedno nevjerojatno iskustvo, obnavljajuće iskustvo, iskustvo koje smo doživljeli mnogi ovdje, koje je početak jednog novog života. Obnova nije samo jedan događaj koji se dogodio i gotovo je. Obnova podrazumijeva da je nešto započelo i to najčešće započne jednim događajem ili razgovorom, molitvom, jednim seminarom.. ali onda ona traje i ide sve do vječnosti.
Cilj pokreta Obnove je zapravo kao cilj naše Crkve, tražimo dublje obraćenje, posvećivanje, rast u svetosti i spasenje duša, evangelizacija i svjedočenje vjere. To je cilj pokreta Obnove za cijeli svijet. To je ono što Duh Sveti ima za Obnovu, a pokret Obnova je dar cijeloj Crkvi. Duh Sveti želi da svatko to doživi i to ne znači da svatko tko je doživio iskustvo izljeva Duha Svetoga mora biti dio neke karizmatska zajednice ili da mora ovako slaviti Gospodina ili da nužno svatko mora govoriti u daru jezika.
Duh Sveti je neobuhvatljiv i ono što on ima sve za nas, tolike darove, karizme, plodove koje ne možemo ni zamisliti.
Zato moramo biti oprezni i čuvati se kao pripadnici pokreta Obnove bilo kakvog elitizma. Bolji sam jer sam ovo doživio u odnosu na nekoga tko to nije doživio.
Prihvati ako si to doživio da si pozvan svjedočiti prvo svojim životom, a onda pozivat, govorit i molit za to iskustvo. Duh Sveti upravo pokretu Obnove je dao poslanje da širi tu milost novog izljeva Duha Svetoga ili krštenja u Duhu Svetom ili obnavljanja Duhom Svetim. Zajedničko nama ovdje i svim zajednicama u pokretu Obnove treba biti milost novog izljeva Duha Svetoga.
Koji su plodovi krštenja u Duhu Svetom? Iskustvo Božje ljubavi, iskustvo da je Bog živ, ljudi dobiju snagu za borbu protiv grijeha, mnogi se oslobode stvari za koje nisu ni sanjali da postoji način da je moguće pobijediti određeni grijeh, vide da postoji neka sila kojom mogu nadvladati grijeh, sila Duha Svetoga.
Zatim pojava brojnih karizmatskih darova, karizmi koje Duh Sveti daje kome hoće i kada hoće, zašto da bi izgrađivao svoju Crkvu. U poslanici Kor 12 – 14 poglavlja spominju se tek nekoliko karizmi. U bibliji na preko trideset mjesta i u starom i novom zavjetu gdje se spominju karizme. Izvanredni i milosni dari Duha, koji nisu izraz naše svetosti, koji su nam dani da izgrađujemo crkvu, da izgrađujemo zajednicu, a u konačnici da preobrazimo ovaj svijet. Pokret Obnove u Brazilu zahvatio je cijelo društvo i donosi preobraženje, neke ideje organizacija kulture smrti nisu mogli proći tamo. Zašto je tamo pokret Obnove tako jak? Zato jer nisu ostali u svojim kriptama, prostorima, u župama nego su izašli vani i djelovali. Svakodnevno su molili, susretali živoga Krista, zazivali Duha Svetoga i tako obnovljeni izlazili van i izvršavali ono poslanje na koje ih je Duh Sveti pozvao, kao što je cijelu Crkvu pozvao.
Koje su bile Isusove zadnje riječi? Idite po svem svijetu i sve učinite mojim učenicima krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Tko uzvjeruje spasit će se, a tko ne uzvjeruje propast će.
Apostoli kad su bili u gornjoj sobi kakvo su iskustvo oni imali? Vidjeli su Isusa koji je živ. Upoznali su ga, živjeli s njim tri godine, imali su iskustvo njegove smrti i uskrsnuća, svi su uzvjerovali, ali i dalje su bili u gornjoj sobi zatvoreni i dalje su bili u strahu iza zatvorenih vrata. Dok Duh Sveti nije došao nisu bili spremni da mogu izvršiti poslanje na koje ih je Isus zove, nisu bili spremni.
Zato milošću krštenja u Duhu Svetom ili novog izljeva Duha Svetoga mi smo opremljeni da možemo izvršiti tu misiju.
Koliko ste puta probali raditi svojim snagama, ali jednostavno ne ide, teško, nikako uspjeti, prepreke, nerazumijevanje, ali kad nešto napraviš za što te je Duh Sveti pozvao i opremio to jednostavno ide. Uvijek će biti poteškoća i progona, ali sa jednom novom snagom, novom vjerom ti nosiš sve to.
Promišljajmo o tom iskustvu, kad sam ja to doživio, kad se moj život promijenio, kad sam te upoznao da si ti živ, kad sam prvi put prepoznao dar Duha Svetoga koji je u meni, kad sam prvi put osjetio poziv da me Bog šalje nekome ili negdje. To ne mora biti nešto veliko, jer ponekad gledamo na ljudski pa patimo ako se nije dogodilo nešto veliko, patimo od brojki jer je na susretu bilo toliko ljudi, mora biti toliko zajednica …
Kaže sveto pismo kad se jedna duša obrati cijelo se nebo raduje. Za jednu dušu se isplati živjeti cijeli život, samo da jednu dušu privedemo Bogu. Na svijetu ima toliko milijardi katolika i kad bi svaki samo jednog priveo Bogu to bi bilo nevjerojatno, a mi možemo puno više.
Razmišljajmo o iskustvu krštenja u Duhu Svetom kao nečem što se dogodilo prije pa mi živimo na staroj slavi. To mora biti naša svakodnevnica, da naučimo živjeti u Duhu Svetom svakodnevno, da ujutro kad se probudimo predajemo se Duhu Svetom, da ga pozovemo, da mu predam sve ljude koje ću danas sresti, da ga molim za riječ, da ga molim za mudrost i da ga slušam, da provedem jedno vrijeme u tišini, da osluškujem, da naučim prepoznavati njegov glas, a Duh Sveti će me sa sigurnošću voditi Kristu, jer Krista ne možemo spoznati bez Duha Svetoga, možemo naučit volit ga, ali istinski ga susreti ne možemo bez Duha Svetoga.
Molimo se da nikad to iskustvo ne krenemo relatizirati, da nikad ne živimo od iskustva koji se dogodilo i govorimo kršten sam prije toliko godina.
U djelima apostolskima vidjeli smo da se izljev Duha Svetoga događa i više puta npr. u četvrtom poglavlju kad su apostoli bili proganjani i molili su da mogu sa još većom smjelošću naviještati Evanđelje nakon progona. Što se dogodilo? Sve se zatreslo i opet su doživljeli izljev Duha Svetoga. To je nešto što se događa više puta. To je srce i duša pokreta.
KARIZME
Nešto što je još prepoznatljivo za pokret Obnove i što nam je svima zajedničko i što je nastalo kao plod te obnove, plod tog zahvata Duha Svetoga u životu Crkve, u životu svih nas je korištenje duhovnih darova, karizmi. Charles Whitehead bivši predsjednik ICCRS-a, jedan od najpoznatijih govornika u pokretu Obnove rekao je da je dolazio u mnoge zajednice koje se predstavljaju kao karizmatske i nije vidio nikakvo korištenje duhovnih darova i svi su nekako stisnuti i govori da su totalnom krivom smjeru otišle.
Nemojmo se bojati koristiti duhovne darove, karizme razborito, mudro, biti uvijek spremni da zajednica, crkva potvrđuje naše darove, a ne da se sami hvalimo da imamo taj i taj dar i bunimo se kad ti netko kaže suprotno. Zajednica zajedno s duhovnikom potvrđuje dar. Nemojmo se bojat te potvrde.
Bojimo se reći, služiti po karizmama jer to netko ne želi čuti i ulazimo u kompromis i onda se povlačimo i ne želimo govoriti o tim neugodnim temama. Nećemo govoriti o darovima, karizmama, proroštvima, jezicima, malo ćemo pjevati i pljeskati i to je to.
To je lijepo, ali to nije pokret Obnove. Zašto? Jer Duh Sveti želi dati svima nama puno, puno više.
Stvari koje su vezane za nas i tko smo to mi, da ćemo govoriti o njima, da ćemo prolaziti kroz karizme i sve ostale stvari koje čine nas u tome što jesmo.
SLAVLJENJE, KLICANJE
Bitna stvar za pokret Obnove je slavljenje. Papa Ivan Pavao II u obraćanju karizmatskoj obnovi je rekao da gajimo taj posebni dar slavljenja klicanjem, te molitve klicanja, molitve pohvala.
Svima nama to nedostaje na našim susretima. Znamo dobro pjevati, ali kad dođe dio kad trebamo klicati, slaviti Božje ime i da slavimo zbog onog što On jest, ta uzvišena molitva nedostaje.
Slavimo Gospodina samo zbog onog što On jest, a mi ga slavimo zato što nam je dao ovo ili ono, zato što me je čuo.
Slavim te jer si ti Bog, zato što si spasitelj, slavim te jer si ti kralj svijeta, jer si pastir dobri. To je tako predivno i to je papa Ivan Pavao prepoznao.
Slavljenje je svima na zajedničko. Uz pouke, molitve, uz razmatranje možemo još dublje ulaziti u slavljenje i za to nam je potreban osoban odnos s Bogom, naše vrijeme s Gospodinom, naše vrijeme s riječju Božjom.
Kroz Božju riječ upoznajemo Boga, da ga mogu onda slaviti. Jer ako ga ne poznajem, što ću pričati, mogu naučiti par stvari i to ponavljati kao papagaj, a to nije cilj.
Klicanje treba dolaziti iz našeg srca.
Ono si što jedeš! Ako se hraniš Božjom riječju u kojoj je Krist skriven kako kaže DEI VERBUM, onda ćeš postati poput njega i to nesvjesno jer ćeš primijetiti kao imaš puno više strpljenja, više suosjećanja prema drugima, više radosniji, više zahvaljujem, u srcu imam želju da slavim Gospodina i da ga proslavljam.
ZAJEDNIŠTVO
Ako nismo u zajedništvu, ništa nam ne vrijedi. Ako ne gradimo zajedništvo uzalud nam svi darovi. Zašto? Duh Sveti je duh zajedništva. Bog spaja i ne razdvaja nikada. Onaj koji spaja je diabolos, đavao. Riječ diabolos znači onaj koji razdvaja na dva dijela i gdje god postoji razdor znamo tko stoji iza toga. Čuvajmo se toga i pazimo se kad olako donosimo sudove o drugima, kad se suprotstavljamo nekome, uvijek se sjetimo toga.
Duh Sveti želi dovesti da razgovaramo, ne moramo se uvijek složiti.
U našim teološko pastoralnim smjernicama piše da gajimo kulturu zajedništva u našim zajednicama, u svemu, pa će se iz naših zajednica prelijevati na našu obitelj, posao, na zemlju. Jedino tako možemo promijeniti našu zemlju.
Promišljajmo o ovome i iznova se vratimo na temelje. Po daru proroštva nam je govoreno da se vratimo izvorima, temeljima.
Izvor je milost krštenja u Duhu Svetom, susret u kojem se mijenjamo jer sam susreo živog Boga, gdje sam imao iskustvo Duha Svetoga koji je živ koji je prisutan, koji je tu da me posveti, koji je tu da me dovede Kristu, koji je tu da me opremi za misije, poslanje.
