Bog je uvijek jači od naših otpora i veći od naših grijeha; kada ispravljamo brata, najvažnija je od svega ljubav.
Na općoj audijenciji održanoj u Dvorani Pavla VI. papa Franjo je nastavio razmišljati o Poslanici Galaćanima te istaknuo da je Bog uvijek jači od naših otpora i veći od naših grijeha; kada ispravljamo brata, najvažnija je od svega ljubav.
Vjerovati u Isusa znači slijediti ga, ići za njim njegovim putem, kao što su to činili prvi učenici. To istodobno znači izbjegavati suprotni put, put sebičnosti – tim je riječima papa Franjo objasnio što znači ići, živjeti po Duhu Svetomu, kao što apostol Pavao preporučuje u svojoj Poslanici Galaćanima, upozoravajući kršćane da ako će tako činiti, neće biti dovedeni do ugađanja požude tijela. Riječ je o prekrasnom, ali i napornom životu – dodao je Papa – sličnom dugom pješačenju na visokim planinama: fascinantno je, odredište nas privlači, ali zahtijeva mnogo napora i upornosti.
Krećući se pod vodstvom Duha Svetoga, ne zaustavljamo se pred prvim teškoćama, jer on nam pomaže uzdati se u snagu koja dolazi odozgo – napomenuo je Papa te dodao – Slijedeći taj put, kršćanin stječe pozitivno viđenje života. To ne znači da je zlo, prisutno u svijetu, nestalo, ili da su nestali negativni poticaji sebičnosti i ponosa; to prije svega znači vjerovati da je Bog uvijek jači od našeg otpora i veći od naših grijeha. To je važno: uvijek vjerovati da je Bog veći. Veći od našega protivljenja, veći od naših grijeha – ponovio je Papa.
Apostol Pavao poziva kršćansku zajednicu da ide tim putom, ali poticaj da se prepusti vodstvu Duha osjeća i za sebe. Ne kaže: ‘Ja sam šef, vi ste ostali’. Pavao zna da još nije postigao cilj te želi hoditi zajedno sa svima, prvi dajući primjer. Kako je lijepo kad nađemo pastire koji hode s narodom, koji se ne odvajaju. Koji ne govore: ‘Ja sam važniji, ja sam pastir’, ‘Ja sam svećenik’, Ja sam biskup’.
Život po Duhu nije samo individualno djelo – primijetio je Papa – nego cijele zajednice; to oduševljava, ali je i zahtjevno. Požude tijela, napasti – recimo tako – koja svi imamo, odnosno zavist, predrasude, licemjerje, mržnja, i dalje se osjećaju, te pribjegavanje strogim pravilima može biti lako iskušenje, ali čineći tako izišli bismo s puta slobode te, umjesto da se popnemo na vrh, vratili bismo se prema dolje.
Naprotiv, put koji pokazuje Duh put je na kojemu svoje mjesto pronalaze milost i ljubav. Apostol potiče kršćane da svatko preuzme teškoće drugoga i da budu blagi prema onomu koji griješi, pazeći na sebe kako ne bi isto tako pogriješili. To je ponašanje potpuno drugačije od ogovaranja koje nije po Duhu – primijetio je Papa te dodao – Kada smo u iskušenju loše suditi druge, moramo prije svega razmisliti o vlastitoj slabosti.
Kako je lako kritizirati druge! – istaknuo je. Ima ljudi koji kao da su diplomirali u brbljanju. Svakoga dana kritiziraju druge. Ali, pogledaj sebe! Dobro je upitati sa što nas potiče da ispravimo brata ili sestru, i nismo li na neki način suodgovorni za njihovu pogrešku. Osim što nam daje dar blagosti, Duh Sveti nas poziva na solidarnost, da nosimo tuđi teret. Koliko tereta ima čovjek u životu: bolest, nedostatak posla, samoća, žalost…! I koliko je drugih iskušenja koji zahtijevaju blizinu i ljubav braće! – istaknuo je Papa.
Govoreći o bratskom ispravljanju papa Franjo je podsjetio na riječi svetog Augustina koji preporučuje blagost i unutarnju ljubav i u slučajevima u kojima je potrebno povisiti glas. Bilo da ohrabruješ i ponašaš se očinski, bilo da strogo prekoravaš, ljubi – istaknuo je Papa te dodao – Najveće pravilo bratskoga ispravljanja jest ljubav, željeti dobro našoj braći i sestrama. (…) I također podnositi probleme drugih, nedostatke drugih u tišini u molitvi, kako bismo potom pronašli pravi način da mu se pomogne popraviti se. To nije lako. Najlakše je ogovarati. Guliti kožu drugomu kao da sam ja savršen. To se ne smije činiti. Potrebni su blagost; strpljenje; molitva; blizina – rekao je na kraju papa Franjo.
Izvor: Vatican news
